sanjao sam te

ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda

zaronjene stijene placu

svjetlost pocinje tihim mijenjanjem mojih pobuda

kao i jucer

iza zavjese

mozda na mom licu nadjes tragove sjecanja

mozda ne razumijes

ali

volim te

krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom

da materijaliziram nemoguce snagom poruke

razuzdanost histriona blisko odzvanja

neka drugi broje krizeve

kao i jucer

iza zavjese

ono sto me stalno plasi zvuci poznato

mozda ne razumijes

ali

volim te

gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest

ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise

stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg

moglo je biti proslo stoljece

kao i jucer

iza zavjese

zamisli da brdo slika putuje svemirom

mozda ne razumijes

ali

volim te